Vaš mozak na: Internet
Sadržaj
Brineš o svom mozgu? Vjerovatno biste trebali ovo završiti cijeli članak. Poput mišića vaših nogu ili jezgra, različite regije mozga postaju jači ili slabiji ovisno o tome koliko ih vježbate, pokazuju studije. [Tweetujte ovu statistiku!] A načini na koje čitate (ili ne čitate) informacije na Internetu-brzo premještanje s odlomka na odlomak ili vezu na vezu-mogli bi vam oduzeti mogućnosti uma za duboki fokus i dubinsku obradu.
Naravno, postoje prednosti povezane s učenjem brzog skeniranja isječaka informacija, ali može doći i do štete, kaže Gary Small, dr. iBrain i profesor na Institutu Semel u UCLA -i. "Ljudi jačaju neuronske sklopove koji kontroliraju internetsko iskustvo, a zanemaruju druge", kaže on. "A kada zanemarite krugove, oni slabe." Evo šta bi puno vremena na Internetu moglo značiti za vaše rezance.
Neposredni efekti
"Naš mozak je spojen na žudnju za novostima", kaže Small. "A Internet pruža neprestani izvor novina." Neka su istraživanja čak pokazala da vaš mozak prima malo oslobađanja dopamina (hormona nagrade koji preplavljuje mozak zaljubljenih ljudi ili onih koji uzimaju drogu) dok se prebacujete s jedne web stranice na drugu, i to je dobar osjećaj, dodaje. Lakoća prelaska s jedne veze na sljedeću zajedno s ovim izdanjem dopamina može objasniti zašto imate tendenciju "surfati" internetom, umjesto da utonete u njegov sadržaj.
Ali zadovoljstvo bi se moglo vratiti ako proširite svoje metode surfanja na druge zadatke, sugerira istraživanje. Na primjer: Ako skočite s čitanja e -pošte na gledanje izvještaja, na razgovor s kolegom, vjerojatnije je da će vaš mozak pogriješiti. Vaša pažnja neprestano se prebacuje s jednog posla na drugi, što miješa vaš fokus i produktivnost, kaže Small. Ljudi koji vole više zadataka poput ovoga vjerovati oni rade izuzetno brzo i produktivno, ali studije pokazuju da se šale, kaže Small. Sva ta promjena zadataka potkopava vašu efikasnost, dodaje on.
Dugi (er) -ročni efekti
Istraživači sa Stanforda proučavali su mozak muškaraca i žena koji imaju tendenciju da rade u gore opisanom stilu za brzu promjenu Interneta. A u poređenju sa ljudima koji se drže samo jednog ili dva oblika stimulansa, takozvani "medijski multitaskeri" se bore da odvoje važno (predlog za posao) od 9 irelevantnog (treptajuća poruka G-chata koju vam je prijatelj poslao), objašnjava Dr. Anthony Wagner, koji je vodio tim sa Stanforda.
Ovi medijski multitaskeri mogu razviti stakato, rasejani stil razmišljanja, kaže Small. Navikavaju se na stvari koje se kreću vrlo brzo, što može uzrokovati osjećaj nestrpljenja kada ih stvarnost ili zadaci koji nisu povezani s internetom (poput čitanja knjige ili dubljeg razgovora) prisile da usporavaju. Sjećanje pati i među onima koji su navikli da se oslanjaju na Internet za pomoć pri prisjećanju informacija, pokazuje studija s Harvarda i Kolumbije.
Iako nije široko prihvaćen, postoje dokazi da vaš mozak može postati ovisan na Internet. Mali ovo povezuje sa sistemom nagrađivanja koji se aktivira kada preskočite s jedne internetske veze na sljedeću. Mladi ljudi kojima je oduzet internet ili pametni telefoni pokazuju neke iste simptome ustezanja kao i pušači kojima je uskraćen pristup cigaretama-mentalni i fizički stres, panika, zbunjenost i osjećaj krajnje izolacije, pokazalo je istraživanje Sveučilišta Maryland.
Zanimljivo je da za ljude koji ne koriste internet tako često-uglavnom stariji-Small kaže da rad s računarima zapravo pokreće stare moždane krugove i puteve, poboljšavajući čovjekovo pamćenje i fluidnu inteligenciju, naučni izraz za općenite pameti koje koristite za problem riješiti. To je zato što, budući da im je zadatak nov, njihov mozak koristi.
Ako na internetu nađete suprotno: vaš um se bori da dođe do kraja članka, a da ne želi skrenuti, vaš mozak možda osjeća tu žudnju za novošću. Ne morate napustiti internet (molim vas nemojte!) da biste riješili problem, ali kao što održavate svoje tijelo u formi, vašem umu može biti od koristi dugačak članak u časopisu ili zakasneli razgovor na temu koju ste vi strastveni u vezi s bilo čim što mijenja vaše svakodnevne navike, sugerira Smallovo istraživanje.