Zika virus u trudnoći: simptomi, rizici za dijete i kako se dijagnosticira
Sadržaj
- Simptomi virusa Zika u trudnoći
- Rizici i komplikacije za bebu
- Kako se prenosi
- Kako se postavlja dijagnoza
- 1. PCR molekularni test
- 2. Brzi test za Ziku
- 3. Diferencijalni pregled za dengu, ziku i čikungunju
- Kako se zaštititi od Zike u trudnoći
Infekcija virusom Zika u trudnoći predstavlja rizik za bebu, jer je virus u stanju prijeći placentu, doći do djetetovog mozga i ugroziti njegov razvoj, što rezultira mikrocefalijom i drugim neurološkim promjenama, poput nedostatka motoričke koordinacije i kognitivnih oštećenja .
Ova se infekcija prepoznaje kroz znakove i simptome koje predstavlja trudnica, poput pojave crvenih mrlja na koži, vrućice, bolova i otoka u zglobovima, kao i putem testova koje liječnik mora naznačiti i koji omogućavaju identifikacija pacijenta virus
Simptomi virusa Zika u trudnoći
Žena zaražena virusom Zika tijekom trudnoće ima iste znakove i simptome kao i sve ostale koje su zaražene virusom, kao što su:
- Crvene mrlje na koži;
- Svrbež;
- Vrućica;
- Glavobolja;
- Crvenilo u očima;
- Bol u zglobovima;
- Oticanje u tijelu;
- Slabost.
Period inkubacije virusa je 3 do 14 dana, odnosno prvi simptomi počinju se pojavljivati nakon tog razdoblja i obično nestaju nakon 2 do 7 dana. Međutim, čak i ako simptomi nestanu, važno je da žena ode kod akušera-ginekologa ili zarazne bolesti kako bi se proveli testovi i utvrdio rizik od prijenosa virusa na bebu.
Iako je oštećenje mozga kod djeteta veće kada majka ima Ziku u prvom tromjesečju trudnoće, beba može biti pogođena u bilo kojoj fazi trudnoće. Zbog toga sve trudnice moraju biti u pratnji ljekara tijekom prenatalne njege i moraju se zaštititi od komaraca kako bi izbjegle ulov Zike, uz to moraju koristiti i kondome kada partner pokaže simptome Zike.
Rizici i komplikacije za bebu
Virus Zika uspijeva prijeći placentu i doći do djeteta te, budući da ima sklonost za živčani sustav, putuje do djetetovog mozga, miješajući se u njegov razvoj i rezultirajući mikrocefalijom, koju karakterizira perimetar glave manji od 33 centimetara. Kao posljedica lošeg razvoja mozga, beba ima kognitivna oštećenja, otežano viđenje i nedostatak motoričke koordinacije.
Iako se dijete može doseći u bilo kojoj fazi trudnoće, rizici su veći kada se majčina infekcija dogodi u prvom tromjesečju trudnoće, jer je beba još uvijek u fazi razvoja, s većim rizikom od pobačaja i čak i smrti djeteta u prvom tromjesečju maternice, dok je u posljednjem tromjesečju trudnoće dijete praktički formirano, tako da virus ima manji utjecaj.
Jedini načini da se sazna ima li beba mikrocefaliju su ultrazvuk na kojem se može uočiti manji opseg mozga i mjerenjem veličine glave čim se dijete rodi. Međutim, nijedan test ne može dokazati da je virus Zika bio prisutan u djetetovom krvotoku bilo kada u trudnoći. Provedene studije potvrdile su prisustvo virusa u plodnoj vodi, serumu, moždanom tkivu i likvoru novorođenčadi s mikrocefalijom, što ukazuje na postojanje infekcije.
Kako se prenosi
Glavni oblik prenosa virusa Zika je ujedom komarca Aedes aegypti, međutim moguće je i da se virus prenosi sa majke na dijete tokom trudnoće ili u trenutku porođaja. Opisani su i slučajevi prenosa virusa Zika nezaštićenim seksualnim kontaktom, ali ovaj oblik prijenosa treba još proučiti da bi se potvrdio.
Kako se postavlja dijagnoza
Dijagnozu Zike u trudnoći trebao bi postaviti liječnik na osnovu procjene znakova i simptoma koje je osoba predstavila, kao i provođenjem nekih testova. Važno je da se testovi provode tokom perioda simptoma, s većom vjerovatnoćom identificiranja virusa koji cirkulira.
Tri glavna testa koja mogu identificirati da li osoba ima Žiku su:
1. PCR molekularni test
Molekularni test se najviše koristi za identifikaciju infekcije virusom Zika, jer osim što ukazuje na prisustvo ili odsustvo infekcije, on također informira i količinu virusa u cirkulaciji, što je važno za indikaciju liječenja od strane liječnika.
PCR test može identificirati čestice virusa u krvi, posteljici i plodnoj vodi. Rezultat se lakše postiže kada se izvodi dok osoba ima simptome bolesti, koji variraju između 3 i 10 dana. Nakon ovog razdoblja, imunološki sistem se bori protiv virusa i što je manje virusa prisutno u tim tkivima, to će biti teže postići dijagnozu.
Kada je rezultat negativan, što znači da u krvi, posteljici ili plodnoj vodi nisu pronađene čestice virusa Zika, ali beba ima mikrocefaliju, moraju se istražiti i drugi uzroci ove bolesti. Znati uzroke mikrocefalije.
Međutim, teško je znati je li žena toliko dugo imala Ziku da je imunološki sistem već uspio ukloniti sve tragove virusa iz tijela. To bi se moglo razjasniti samo provođenjem drugog testa kojim se procjenjuju antitijela stvorena protiv virusa Zika, koji zasad još ne postoji, iako na tome rade istraživači širom svijeta.
2. Brzi test za Ziku
Brzi test za Ziku radi se u svrhu probira, jer samo pokazuje postoji li infekcija na osnovu procjene antitijela koja cirkuliraju u tijelu protiv virusa. U slučaju pozitivnih rezultata, naznačeno je izvođenje molekularnog testa, dok je u negativnim testovima preporuka ponoviti test, a ako postoje simptomi i brzi negativni test, naznačen je i molekularni test.
3. Diferencijalni pregled za dengu, ziku i čikungunju
Kako denga, Zika i Chikungunya uzrokuju slične simptome, jedan od testova koji se mogu izvesti u laboratoriju je diferencijalni test za ove bolesti koji se sastoji od specifičnih reagensa za svaku bolest i daje rezultat za više ili manje od 2 sata.
Pogledajte više o Žikinoj dijagnozi.
Kako se zaštititi od Zike u trudnoći
Da bi se zaštitile i izbjegle Ziku, trudnice bi trebale nositi dugu odjeću koja pokriva veći dio kože i svakodnevno koristiti repelente kako bi komarce držale podalje. Pogledajte koji su repelenti najizrazitiji tokom trudnoće.
Druge strategije koje bi mogle biti korisne su sadnja citronele ili paljenje aromatičnih svijeća citronele u blizini jer drže komarce podalje. Ulaganje u konzumaciju hrane bogate vitaminom B1 također pomaže u zadržavanju komaraca, jer mijenja miris kože, sprječavajući privlačenje komaraca njihovim mirisom.