Glavni simptomi disleksije (kod djece i odraslih)
Sadržaj
- Glavni simptomi kod djeteta
- Glavni simptomi kod odraslih
- Uobičajene zamjene riječi i slova
- Kako potvrditi dijagnozu
Simptomi disleksije, koju karakteriziraju poteškoće u pisanju, govoru i pravopisu, obično se identificiraju tokom perioda opismenjavanja djece, kada dijete ulazi u školu i pokazuje veće poteškoće u učenju.
Međutim, disleksija može na kraju biti dijagnosticirana i u odrasloj dobi, posebno kada dijete nije išlo u školu.
Iako disleksija nema lijeka, postoji način liječenja koji pomaže osobama s disleksijom da prevaziđu, što je više moguće i u okviru svojih mogućnosti, poteškoće u čitanju, pisanju i pravopisu.
Glavni simptomi kod djeteta
Prvi simptomi disleksije mogu se pojaviti u ranom djetinjstvu, uključujući:
- Počnite govoriti kasnije;
- Kašnjenje u motoričkom razvoju poput puzanja, sjedenja i hodanja;
- Dijete ne razumije šta čuje;
- Poteškoće u učenju vožnje tricikla;
- Poteškoće u prilagođavanju školi;
- Problemi sa spavanjem;
- Dijete može biti hiperaktivno ili hipoaktivno;
- Plač i nemir ili uznemirenost često.
Od 7. godine simptomi disleksije mogu biti:
- Djetetu treba puno vremena da napravi domaću zadaću ili to može učiniti brzo, ali s puno grešaka;
- Poteškoće u čitanju i pisanju, izmišljanju, dodavanju ili izostavljanju riječi;
- Poteškoće u razumijevanju tekstova;
- Dijete može izostaviti, dodati, promijeniti ili obrnuti redoslijed i smjer slova i slogova;
- Poteškoće u koncentraciji;
- Dijete ne želi čitati, posebno naglas;
- Dijete ne voli ići u školu, boli ga trbuh prilikom odlaska u školu ili groznica na test danima;
- Redak teksta pratite prstima;
- Dijete lako zaboravlja ono što uči i gubi se u prostoru i vremenu;
- Zbrka između lijevog i desnog, gore-dolje, sprijeda i straga;
- Dijete ima poteškoća s čitanjem sati, sekvenci i brojanjem, potrebni su mu prsti;
- Dijete ne voli školu, čitanje, matematiku i pisanje;
- Poteškoće u pravopisu;
- Polako pisanje, ružnim i neurednim rukopisom.
Djeca s disleksijom takođe imaju poteškoće u vožnji bicikla, zakopčavanju, vezivanju pertle, održavanju ravnoteže i vježbanju. Uz to, govorne probleme poput prebacivanja s R na L također može uzrokovati poremećaj zvan Dyslalia. Bolje razumjeti šta je dislalija i kako se liječi.
Glavni simptomi kod odraslih
Simptomi disleksije kod odraslih, iako možda nisu svi prisutni, mogu biti:
- Čitajte knjigu dugo;
- Kada čitate, preskočite kraj riječi;
- Poteškoće u razmišljanju šta napisati;
- Poteškoće u bilježenju;
- Poteškoće u praćenju onoga što drugi govore i sa sekvencama;
- Poteškoće u mentalnom računanju i upravljanju vremenom;
- Nerado pisanje, na primjer, poruka;
- Poteškoće u pravilnom razumijevanju značenja teksta;
- Trebate pročitati isti tekst nekoliko puta da biste ga razumjeli;
- Poteškoće u pisanju, s greškama u promjeni slova i zaboravljanju ili zabuni u vezi s interpunkcijom i gramatikom;
- Zbunite upute ili brojeve telefona, na primjer;
- Poteškoće u planiranju, organizaciji i upravljanju vremenom ili zadacima.
Međutim, generalno je osoba s disleksijom vrlo društvena, dobro komunicira i ljubazna je, vrlo je ljubazna.
Uobičajene zamjene riječi i slova
Mnoga djeca s disleksijom brkaju slova i riječi sa sličnim, a uobičajeno je da se obrnuto okreću slova tokom pisanja, kao što je pisanje "ja" umjesto "u" ili "d" umjesto "b". U donjoj tabeli dajemo još primjera:
zamijenite 'f' s 't' | zamijeni 'w' sa 'm' | zamijeniti 'zvuk' za 'mos' |
zamijenite "d" s "b" | zamijenite 'v' sa 'f' | zamijenite 'mene' za 'u' |
zamijeni 'm' sa 'n' | zamijenite "sunce" za "los" | zamijeni 'n' sa 'u' |
Još jedan faktor koji se mora uzeti u obzir je da disleksija ima porodičnu komponentu, pa se sumnja povećava kada je jednom od roditelja ili bake i djeda ranije dijagnosticirana disleksija.
Kako potvrditi dijagnozu
Da bi se potvrdilo da osoba ima disleksiju, potrebno je provesti određene testove na koje moraju odgovoriti roditelji, nastavnici i osobe bliske djetetu. Test se sastoji od nekoliko pitanja o ponašanju djeteta u posljednjih 6 mjeseci i mora ga procijeniti psiholog koji će također dati indikacije o tome kako dijete treba nadgledati.
Pored utvrđivanja da li dijete ima disleksiju, možda će biti potrebno odgovoriti i na druge upitnike da bi se utvrdilo ima li dijete, pored disleksije, i neka druga stanja poput poremećaja hiperaktivnosti s deficitom pažnje, koji je prisutan u gotovo polovini slučajeva disleksije.