Zašto me zapravo postizanje moje rezolucije učinilo manje sretnim

Sadržaj

Veći dio svog života definirao sam se jednim brojem: 125, također poznatom kao moja "idealna" težina u kilogramima. Ali uvijek sam se borio da održim tu težinu, pa sam prije šest godina donio novogodišnju odluku ovo to će biti godina u kojoj ću konačno izgubiti zadnjih 15 kilograma i dobiti super fit tijelo svojih snova. Nije se radilo samo o izgledu. Radim u industriji fitnesa-suosnivač sam ATP Fitness Coachinga i direktor programa na Green Mountain-u u Fox Run-u-i osjećao sam se kao da moram pogledati dio ako želim da me klijenti i drugi profesionalci u fitnesu shvate ozbiljno. Postigla sam svoj cilj, smislila plan i bacila se na dijetu.
Upalilo je! Bar u početku. Radila sam na popularnoj dijeti za čišćenje i kako su kilogrami brzo padali, počela sam dobivati sve te divne pohvale. Svi klijenti, kolege i prijatelji su komentarisali kako odlično izgledam, čestitali su mi na gubitku kilograma i želeli da saznaju moju tajnu. Bilo je uzbudljivo i svidjela mi se pažnja, ali svi komentari su navukli neke vrlo mračne misli. Moja unutrašnja opaka devojka je postala jako glasna. Vau, ako svi misle da sada izgledam tako sjajno, mora da sam se stvarno ugojio. Zašto mi niko nije rekao prije nego što sam bila tako debela? Onda sam se brinuo šta će se dogoditi ako se vratim na kilažu. Nisam mogao vječno držati ovu dijetu! Uplašio sam se da će ljudi tada vidjeti koliko sam zapravo slab. Postigao sam cilj od 15 kilograma, ali bio sam uvjeren da ću morati smršati više, za svaki slučaj. (Evo kako izgleda bulimija kod vježbanja.)
I baš tako, kliznuo sam u poremećaj ponašanja u prehrani, vježbao sam kompulzivno i još više ograničio hranu. U prošlosti sam imao poremećaj hranjenja-proveo sam godine kompulzivno vježbajući i ograničavajući unos hrane-tako da sam bio svjestan simptoma i mogao sam vidjeti štetni ciklus u koji sam uhvaćen. Ipak, osjećao sam se nemoćnim da ga zaustavim. Konačno sam imao tijelo svojih snova, ali nisam mogao uživati. Gubitak kilograma preuzeo je moje misli i moj život i svaki put kada bih se pogledao u ogledalo sve što sam mogao da vidim bili su delovi koje još uvek treba da "popravim".
Na kraju sam toliko smršao da su i drugi mogli vidjeti šta se događa. Jednog dana, šef me je povukao u stranu, govoreći mi kako su svi zabrinuti za moje zdravlje i ohrabrivao me da potražim pomoć. To je za mene bila prekretnica. Dobila sam pomoć i s lijekovima i s terapijom, počela sam se poboljšavati i vratiti težinu. Počeo sam želeći da smršam kako bih mogao da izgledam kao imidž o "kompetentnom fitnes profesionalcu" koji sam imao u glavi, kako bih izgradio kredibilitet u sebi i svojoj karijeri. Ipak, završio sam upravo suprotno od onoga što pokušavam naučiti ljude. Moja takozvana "savršena" težina? Konačno sam mogao vidjeti da to jednostavno nije održivo za mene, i što je još važnije, nije zdravo za moje tijelo niti pogoduje životu koji želim živjeti.
Više ne donosim odluke o gubitku težine. Želim da živim svoj život sada, a ne "težinu" dok ne budem dovoljno savršen za život. Ovih dana sve je u izgradnji i jačanju mog autentičnog i jedinstvenog ja, iznutra prema van. Umjesto da se fokusiram na glupi broj, radim na izgradnji unutarnjeg glasa koji je ljubazan, saosjećajan i podržava. Izbacio sam svoju unutrašnju zlu djevojku iz glave i svog života. Ne samo da sam ovo učinila sretnijom i zdravijom, već sam postala i bolji zdravstveni trener. Moje tijelo i um su sada jači i mogu trčati, plesati i pomicati tijelo kako god želim, bez brige o ogledalu ili vagi.
Sada činim ono što nazivam "oslobađanjem". Postižem ciljeve da oslobodim negativne uticaje u svom životu, poput svoje unutrašnje zle djevojke, potrage za savršenstvom, nemilosrdne potrebe da se uklopim, žaljenja, zamjeranja, ljudi koji sišu energiju i svega ili bilo koga drugog što me spušta umjesto izgrađuje me. Sada gledam sebe i znam da, iako moje tijelo možda nije savršeno, ono je u formi koliko mi treba da bude, i to je nevjerovatna stvar. Moje tijelo može učiniti gotovo sve što tražim od njega, od nošenja teških kutija preko podizanja djece do trčanja uz stepenice ili niz ulicu. A najbolji dio? Osećam se potpuno slobodno. Vježbam jer to volim. Jedem zdrave obroke jer se zbog njih osjećam dobro. Ponekad jedem i božićne kolačiće za doručak. Mnogo sam sretniji sa ovom težinom i, što je zanimljivo, to je savršeno mesto za to.