Suočavanje sa istinom
Sadržaj
Nikad nisam bio „debelo“ dijete, ali sjećam se da sam imao dobrih 10 kilograma više nego moji drugovi iz razreda. Nikada nisam vježbao i često sam koristio hranu da potisnem neugodna osjećanja i emocije. Sve slatko, prženo ili škrobno imalo je anestetički efekat, a ja sam se osjećao mirnije, sretnije i manje tjeskobno nakon što sam jeo. Na kraju, prejedanje je dovelo do debljanja, zbog čega sam se osjećao jadno i beznadno.
Na prvu dijetu krenula sam s 12 godina, a kad sam navršila srednjih godina, bezuspješno sam isprobala bezbroj dijeta, lijekova za smanjenje apetita i laksativa. Moja potraga za savršenim tijelom zavladala je mojim životom. Moj izgled i težina bili su sve o čemu sam razmišljao, a svoju porodicu i prijatelje izluđivao sam svojom opsesijom.
Kad sam napunio 19 godina, imao sam 175 kilograma i shvatio da sam umoran od borbe sa svojom težinom. Htjela sam biti razumna i zdrava više nego što sam htjela biti mršava. Uz pomoć roditelja, ušao sam u program liječenja poremećaja u ishrani i polako počeo učiti alate koji su mi potrebni za kontrolu prehrambenih navika.
Tokom liječenja vidjela sam terapeuta koji mi je pomogao da se pomirim sa svojom negativnom slikom o sebi. Naučio sam da su druge aktivnosti, poput razgovora i pisanja o mojim osjećajima u dnevniku, mnogo učinkovitiji i zdraviji način za rješavanje mojih emocija nego prejedanje. Tijekom nekoliko godina polako sam zamijenio svoje destruktivno ponašanje iz prošlosti zdravim navikama.
Kao dio mog tretmana, naučio sam koliko je važno jesti kao izvor goriva za moje tijelo, umjesto emocionalnog lijeka za sve. Počeo sam jesti umjerene porcije zdravije hrane, poput voća i povrća. Otkrio sam da kada sam bolje jeo, osjećao sam se bolje.
Počeo sam i s vježbanjem, što je u početku bilo samo hodanje umjesto da vozim kad god sam mogao. Ubrzo sam hodao na duže udaljenosti i većim brzinama, što mi je pomoglo da se osjećam snažno i samopouzdano. Kilogrami su počeli polako da se skidaju, ali pošto sam ovaj put to učinila razumno, ostali su slobodni. Počeo sam da treniram sa utezima, prakticiram jogu, pa čak i trenirao i završio humanitarni maraton za istraživanje leukemije. Gubio sam 10 kilograma godišnje u sljedeće četiri godine, a mršavljenje sam održavao više od šest godina.
Gledajući unatrag, shvaćam da sam promijenio ne samo izgled svog tijela, već sam promijenio i način na koji razmišljam o svom tijelu. Svaki dan odvajam vrijeme da se njegovam i okružim ljudima pozitivnog mišljenja i ljudima koji me cijene zbog toga što sam iznutra, a ne zbog toga kako izgledam. Ne fokusiram se na mane svog tijela niti želim da promijenim bilo koji njegov dio. Umjesto toga, naučio sam voljeti svaki mišić i krivulju. Nisam mršava, ali sam sposobna, sretna i zaobljena djevojka kakva sam trebala biti.