Zašto patološki lažovi zaista toliko lažu
Sadržaj
Lako je uočiti uobičajenog lažova kada ga jednom upoznate, a svi su se susreli s tom osobom koja laže o apsolutno svemu, čak i o stvarima koje nemaju nikakvog smisla. Potpuno je bijesno! Možda uljepšaju svoja prošla postignuća, kažu da su otišli negdje kada znate da nisu, ili jednostavno ispričaju nekoliko previše zaista impresivne priče. Pa, nedavna istraživanja mogu objasniti zašto ljudi teško izlaze iz navike laganja kada počnu. (BTW, evo kako stres laganja utječe na vaše zdravlje.)
Nova studija objavljena u Neuroznanost prirode pokazala da što više lažete, vaš se mozak više navikava na to. U osnovi, istraživači su pronašli način da naučno dokažu ono što mnogi već vjeruju da je istina: laganje postaje lakše s vježbom. Kako bi to izmjerili, znanstvenici su angažirali 80 dobrovoljaca i natjerali ih da izgovaraju laži dok su snimali funkcionalne MR mozga. Ljudima je prikazana slika staklenke penija i traženo je da pogađaju koliko je penija u tegli. Zatim su morali savjetovati svog "partnera", koji je zapravo bio dio istraživačkog tima, o njihovoj procjeni, a njihov će partner tada konačno zaključiti koliko penija sadrži staklenka. Ovaj zadatak je obavljen u nekoliko različitih scenarija gdje je učesniku koristilo da laže o svojoj procjeni vlastitog interesa, kao i interesa svog partnera. Ono što su istraživači primijetili bilo je približno ono što su očekivali, ali ipak pomalo uznemirujuće. U početku je iznošenje laži iz razloga zasnovanih na ličnim interesima povećalo aktivnost amigdale, glavnog emocionalnog centra mozga. Međutim, kako su ljudi nastavili da lažu, ta aktivnost se smanjivala.
"Kada lažemo radi lične koristi, naša amigdala proizvodi negativan osjećaj koji ograničava stepen do kojeg smo spremni lagati", kako je Tali Sharot, dr. sc, viši autor studije, objasnio u saopštenju za javnost. Zato laganje i jeste ne osjećate se dobro ako niste navikli na to. "Međutim, ovaj odgovor blijedi dok nastavljamo lagati, a što više pada, naše laži postaju sve veće", kaže Sharot. "Ovo može dovesti do" klizave padine "gdje mali činovi nepoštenja prerastu u značajnije laži." Istraživači su dalje teoretizirali da je ovo smanjenje moždane aktivnosti posljedica smanjene emocionalne reakcije na čin laganja, no potrebno je provesti više studija kako bi se potvrdila ova ideja.
Dakle, šta možemo izvući iz ove studije kakva jeste? Pa, jasno je da su vježbači lažovi bolji, i što više lažete, vaš mozak postaje bolji u internoj kompenzaciji za to. Na osnovu onoga što sada znamo, možda bi bilo dobro da se sljedeći put kada razmislite o izgovaranju bijele laži podsjetite da praksa može stvoriti naviku.