Mogućnosti liječenja Guillain-Barré-ovog sindroma
Sadržaj
- 1. Terapijska plazmafereza
- 2. Terapijski imunoglobulin
- 3. Fizioterapijski tretman
- Glavne komplikacije liječenja
- Znakovi poboljšanja
- Znakovi pogoršanja
Najčešće korišteni tretmani za liječenje Guillain-Barré-ovog sindroma uključuju upotrebu intravenskog imunoglobulina ili održavanje terapijskih sesija plazmafereze, koji, iako ne mogu izliječiti bolest, pomažu u ublažavanju simptoma i ubrzavanju oporavka.
Ovi se tretmani obično započinju u jedinicama intenzivne njege kada je pacijent hospitaliziran i imaju za cilj smanjenje količine antitijela u krvi, sprječavajući ih tako da uzrokuju oštećenja živaca i pogoršavaju stepen razvoja bolesti.
Obje vrste liječenja imaju jednaku efikasnost u ublažavanju simptoma i oporavku pacijenta, međutim, upotrebu imunoglobulina je lakše izvesti i ima manje nuspojava od terapijske plazmafereze. Kad god postoji sumnja da ima ovaj sindrom, preporučuje se konzultacija s neurologom kako bi se potvrdila dijagnoza, a tada može biti upućivanje na druge specijalnosti.
1. Terapijska plazmafereza
Plazmafereza je vrsta liječenja koja se sastoji od filtriranja krvi kako bi se uklonili višak supstanci koje mogu uzrokovati bolest. U slučaju Guillain-Barré-ovog sindroma, plazmafereza se izvodi kako bi se uklonili višak antitijela koja djeluju na periferni živčani sustav i uzrokuju simptome bolesti.
Zatim se filtrirana krv vraća u tijelo, što se stimulira da proizvodi zdrava antitijela, ublažavajući na taj način simptome bolesti. Shvatite kako se vrši plazmafereza.
2. Terapijski imunoglobulin
Liječenje imunoglobulinom sastoji se od ubrizgavanja zdravih antitijela direktno u venu koja djeluju protiv antitijela koja uzrokuju bolest. Dakle, liječenje imunoglobulinom postaje efikasno jer pospješuje uništavanje antitijela koja djeluju na živčani sistem, ublažavajući simptome.
3. Fizioterapijski tretman
Fizioterapija je važna za Guillain-Barré-ov sindrom jer promovira oporavak mišićnih i respiratornih funkcija, poboljšavajući kvalitetu života osobe. Važno je da se fizioterapija održava dugo vremena dok pacijent ne povrati maksimalan kapacitet.
Pratnja fizioterapeuta uz svakodnevne vježbe koje se izvode s pacijentom neophodna je za poticanje kretanja zglobova, poboljšanje opsega pokreta zglobova, održavanje mišićne snage i sprečavanje respiratornih i cirkulacijskih komplikacija. Budući da je za većinu pacijenata glavni cilj vratiti se hodanju samima.
Kada se pacijent primi na JIL, može se povezati s aparatom za disanje, a u ovom slučaju fizioterapeut je također važan kako bi se osigurala potrebna oksigenacija, ali nakon otpusta iz bolnice fizioterapeutski tretman može se održavati 1 godinu ili više, ovisno o tome napredak koji je postigao pacijent.
Glavne komplikacije liječenja
Liječenje treba nastaviti dok liječnik ne kaže drugačije, međutim mogu postojati neke komplikacije povezane s liječenjem, o čemu treba obavijestiti liječnika.
Na primjer, u slučaju liječenja intravenskim imunoglobulinom, neke od čestih komplikacija su glavobolja, bolovi u mišićima, hladnoća, groznica, mučnina, drhtanje, pretjerani umor i povraćanje. Najozbiljnije komplikacije, koliko god se teško dogodile, su zatajenje bubrega, infarkt i stvaranje ugrušaka.
U slučaju plazmafereze može doći do smanjenja krvnog pritiska, promjene brzine otkucaja srca, vrućice, vrtoglavice, veće šanse za infekcije i smanjenja nivoa kalcijuma. Među najozbiljnijim komplikacijama su krvarenje, generalizirana infekcija, stvaranje ugrušaka i nakupljanje zraka u plućnim membranama, međutim, teže se dogoditi ove komplikacije.
Tipično se ove komplikacije liječe upotrebom lijekova, lijekova protiv bolova i antiemetika za ublažavanje vrućice i želje za povraćanjem, na primjer, važno je obavijestiti liječnika o iskusnim simptomima.
Znakovi poboljšanja
Znakovi poboljšanja Guillain-Barré-ovog sindroma počinju se pojavljivati otprilike 3 sedmice nakon početka liječenja, međutim većina pacijenata ne vraća kontrolu svojih pokreta tek nakon 6 mjeseci.
Znakovi pogoršanja
Znakovi pogoršanja Guillain-Barré-ovog sindroma javljaju se otprilike 2 sedmice nakon pojave prvih simptoma bolesti i uključuju, na primjer, otežano disanje, nagle promjene krvnog pritiska i inkontinenciju, a događaju se i kada liječenje nije pravilno obavljeno pravilno.